Robot je poletio spasiti NASA-in teleskop Swift i izgorio prvi

Dana 25. rujna 2026. iznad Zemlje izgorio je robotski vučni kamion zvan LINK. Lansiran je da spasi svemirski teleskop Swift, koji je 22 godine hvatao najsnažnije eksplozije u svemiru, a sada se polako survava. Spasilac je poginuo prvi. NASA je Swift isključila 23. listopada , a teleskop će u atmosferu ući za nekoliko tjedana.

Bio je to prvi pokušaj da se u orbiti uhvati satelit koji nitko nikad nije pripremio za takav posjet. Swift nema ručke ni priključak za spajanje; kako je rekao Ghonhee Lee, šef tvrtke koja stoji iza spašavanja, nema „nikakvih sučelja, hvataljki ni USB priključka u koji bi se mogao uključiti“. Lee je prisjetio da njegovim inženjerima nedostaje nešto posve osnovno: prije lansiranja 2004. nitko nije snimio stražnju stranu teleskopa.

Lovac koji je imao jednu minutu

Swift je lovio praskove gama-zraka, bljeskove koji nastaju kad umiru goleme zvijezde i kad se sudaraju njihovi ostaci. Prasak traje od djelića sekunde do nekoliko minuta, a blijedeći sjaj koji iza sebe ostavlja zove se naknadni sjaj. Swift bi uočio prasak, za otprilike minutu okrenuo se prema njemu i poslao koordinate drugim zvjezdarnicama; jednom je uhvatio bljesak od 0,03 sekunde, kraći od treptaja. Građen je za dvije godine, radio je gotovo 22 i uočio više od 2000 praskova.

Sunce je napuhalo nebo

Swift leti nisko, a nema motor kojim bi se sam podigao. Na toj visini zrak je gotovo prazan, ali ne sasvim, pa ga svaki krug malo povlači prema dolje. Posljednjih godina Sunce je osobito aktivno. Ono zagrijava atmosferu , atmosfera se napuhuje prema gore, a sateliti u niskim orbitama osjećaju veći otpor.

Swift je krenuo s otprilike 600 km . Do veljače 2026. pao je ispod 400, a spašavanje je bilo moguće samo iznad 300. Ostalo je nekoliko mjeseci, pa je tim morao birati između znanosti i vremena. Dana 11. veljače ugasili su rendgenske i ultraljubičaste teleskope i parkirali Swift u najaerodinamičniji položaj. U travnju su isključili i detektor praskova, da uštede energiju i okrenu solarne panele tako da hvataju manje zraka.

Teleskop je prestao gledati nebo kako bi na njemu ostao dulje.

Vučni kamion građen devet mjeseci

U rujnu 2025. NASA je platila 30 milijuna dolara tvrtki Katalyst Space iz Flagstaffa u Arizoni. Sam Swift koštao je 364 milijuna dolara, pa je spašavanje stajalo manje od desetine cijene teleskopa. Katalyst je trebao izgraditi letjelicu, sustići Swift, zgrabiti ga i gurnuti više.

LINK je ispao visok 1,8 metara i težak oko 400 kg. Imao je tri robotske ruke s lidarima (laserskim daljinomjerima koji grade 3D sliku predmeta), tri ionska potisnika na ksenon i dva solarna krila od po 6 metara. Plan je bio nekoliko tjedana kružiti oko Swifta tražeći na trupu mjesta za hvatanje, a zatim mjesecima polako gurati teleskop prema gore. Tu bi potragu trebalo odraditi uživo, jer inženjeri nisu imali fotografije ni detaljan pogled na stražnju stranu teleskopa. Spasilac je nosio sve potrebno za hvatanje, a Kieran Wilson, voditelj projekta LINK, otvoreno je govorio o tempu: šest mjeseci ranije cijela je letjelica bila PowerPoint prezentacija.

Dana 3. srpnja 2026. raketa Pegasus XL s LINK-om odvojena je ispod nosivog aviona na oko 12 km iznad atola Kwajalein u Tihom oceanu. Raketa je odradila svoj posao.

Tri tjedna do štuke

Katalyst je 28. srpnja javio da se LINK već tri dana prevrće oko nekoliko osi. Dva od tri reakcijska kola bila su mrtva. To su kotači koji se vrte unutar letjelice: mijenjajući njihovu brzinu, satelit se može okretati bez trošenja goriva. Veza s letjelicom stalno je pucala. Tvrtka je ipak sačuvala hladnu glavu: LINK, rekli su, ima „održiv put do susreta sa Swiftom“, a Wilson je teleskop nazvao „nepripremljenim, ali susretljivim partnerom“.

Vrtnja je, pokazalo se , potjecala od neispravnog ventila. Inženjeri su LINK vratili pod kontrolu, ali više nije imao goriva da zgrabi Swift i podigne ga. To je bio kraj. Dana 19. kolovoza NASA i Katalyst otkazale su spašavanje. „Ovo nije ishod prema kojem smo radili, ali ne mijenja zašto je ova misija vrijedila pokušaja“, rekao je ravnatelj NASA-e Jared Isaacman.

Na kraju su se ipak sreli, makar izdaleka. Kontrolori su LINK doveli na 12 do 15 km od Swifta, dovoljno blizu za snimke. Odande se može fotografirati, ali ne i hvatati: spasilac nikad nije stigao do stražnje strane koju 2004. nitko nije snimio. Dana 25. rujna LINK je ušao u atmosferu i izgorio, više od mjesec dana prije letjelice koju je došao spasiti.

Što ostaje nakon pada

Swift je posljednje promatranje obavio 20. listopada. Spustio se ispod 275 km, manje od pola visine s koje je krenuo, gdje zrak koči toliko jako da teleskop više ne može držati cilj mirno. Bez motora nitko ne može usmjeravati njegov pad. Većina letjelice vjerojatno će izgorjeti, a NASA kaže da je šteta za ljude na Zemlji malo vjerojatna.

Swift iza sebe ostavlja arhiv: gotovo 22 godine mjerenja, više od 1,5 milijuna ultraljubičastih i optičkih snimaka, oko 12 terabajta podataka, sve javno. Astronomi će ga obrađivati dugo.

Swift je radio jedanaest puta dulje od obećanog, a obara ga zrak. LINK nikad nije ni stigao do pitanja gdje ga zgrabiti, jer mu je prije toga otkazao vlastiti ventil, a Katalyst kaže da će naučene lekcije ponijeti u buduće misije susreta. AP očekuje da će Swift ući u atmosferu početkom studenoga. Spasilac i spašeni završit će jednako, s razmakom nešto većim od mjesec dana: kao kratka crta na noćnom nebu.