// Sadržaj
Cayden Thompson živi u Lone Pineu, malom kalifornijskom gradu u podnožju Mount Whitneyja, i navikao je da je pustinja noću mračna. Kad se zato iznad ravnice južno od grada upalilo svjetlo, sjeo je s prijateljem u auto i uputio se cestom Horseshoe Meadows da vidi o čemu je riječ. Svjetlo je bilo „zasljepljujuće” i očito nije dolazilo od farova, ispričao je Thompson listu San Francisco Chronicle . Na makadamskom proširenju stajala su dva snažna reflektora. Tehničar ih je zamolio da se ne približavaju: oprema je bila dovoljno vruća da opeče.
Reflektori su pripadali tvrtki Reflect Orbital, kalifornijskom startupu koji želi prodavati sunčevu svjetlost nakon mraka. Zrcala u orbiti hvatala bi Sunce i odbijala ga prema onome tko ga je platio. Reflect Orbital to zove „sunčevom svjetlošću kao uslugom”. Noć 10. listopada 2026. bila je proba na tlu, bez ijednog satelita.
A svjetlo obećava da neće biti za šalu. Jedno radno zrcalo, prema izračunima astronoma, na svoje bi područje bacalo oko 40 puta više svjetla od punog Mjeseca, a gledati ga kroz teleskop bilo bi gotovo kao gledati u Sunce. Prvo je zrcalo već odobreno za lansiranje, no američki je regulator zaključio da svjetlo i noćno nebo nisu njegova briga. Tko odgovara za samo svjetlo i hoće li itko tko živi blizu kupljene mrlje svjetline biti pitan za mišljenje, zasad ne zna nitko. Evo svega redom, pitanje po pitanje.
Proba ispod Mount Whitneyja
?Što je točno obasjalo nebo iznad Lone Pinea?
Maketa buduće usluge na tlu. Reflektori su trebali pokazati kako bi izgledalo svjetlo iz orbitalnih zrcala. Tvrtka je pozvala volontere iz planinske službe spašavanja China Lake, koji su odradili svoj uobičajeni noćni posao: pretraživanje po kvadrantima, nošenje nosila, postavljanje užadi. Prema pisanju DarkSky Internationala , to su radili prvo u mraku, a zatim pod snopovima.
Phillip Cash, voditelj operacija tima, rekao je da je svjetlo bilo malo svjetlije od punog Mjeseca. Tragači su mogli vidjeti otprilike tri milje na sve strane. Mještani nisu bili obaviješteni o probi. Nisu ni astronomi, među njima ni princetonski astrofizičar Gáspár Bakos, koji je američkom regulatoru podnio prigovore na projekt, piše Sky & Telescope . Dozvola nije bila potrebna: reflektori su stajali na tlu, a ne u svemiru.
?Zašto spasioci nisu bili oduševljeni?
Cash je priznao da im je svjetlo olakšalo posao. No da bi izmjerila vidljivost, tvrtka je po padini razasula bijele, sjajne kutije dugačke oko četiri stope. Na vježbama spasioci obično traže otežane lutke odjevene u odjeću. „One ne predstavljaju tijela, a tijela nose odjeću”, rekao je Cash. „Ne odbijaju svjetlo na isti način.” Sjajna bijela kutija vidi se izdaleka gotovo pri svakom svjetlu, pa je test mogao laskati rezultatu.
Njegova je ukupna ocjena bila staložena: „Ne mislim da će ovo zauvijek promijeniti potragu i spašavanje. Noću već radimo prilično dobro.” Veću korist vidio je u velikim katastrofama, kad je mnogo ljudi zatrpano pod ruševinama, a cijelu četvrt treba osvijetliti odjednom. Kvaka je u cijeni: tvrtka je razgovarala o cjenicima usporedivima s cijenom sata helikoptera. Većina spasilačkih timova to ne može platiti.
Sunce u ručnom zrcalu
?Kako zrcalo u orbiti svijetli noću?
Na nekoliko stotina kilometara visine Sunce je još vidljivo i kad je tlo ispod njega već u noći. Ravno zrcalo hvata njegove zrake i, nagnuto u pravom smjeru, šalje ih prema dolje. Rezultat je mrlja svjetla na površini. Njezina veličina ovisi o visini orbite: za jedno zrcalo promjer joj je oko pet kilometara.
Mrlja se kreće zajedno sa satelitom, pa jedno zrcalo osvjetljava neko mjesto tek nekoliko minuta. Da bi svjetlo trajalo dulje, treba mnogo satelita koji se izmjenjuju. Prva letjelica tvrtke, Eärendil-1, raširit će zrcalo od 18 sa 18 metara, veličine otprilike dvaju odbojkaških igrališta. Radna zrcala trebala bi biti 54 sa 54 metra: devet takvih, odnosno otprilike 18 odbojkaških igrališta. Ukupno tvrtka, navodi Time , do 2035. nada se imati u orbiti oko 50 000 satelita.
?Je li to itko već radio?
Jest, prije gotovo 34 godine. Dana 4. veljače 1993. ruski teretni brod Progress M-15 odvojio se od postaje Mir i rasklopio Znamju 2, zrcalo od 20 metara . Mrlja svjetla široka oko pet kilometara prešla je preko noćne Europe od juga Francuske do Bjelarusa. Oblaci su prekrivali velik dio kontinenta, ali meteorolozi u Alpama, iznad sloja oblaka, uhvatili su bljesak. Procijenili su ga otprilike jednako svijetlim kao puni Mjesec. Nastavak iz 1999. propao je jer se zrcalo Znamja 2.5 zapelo za antenu broda. Znamja 3 nikad nije poletjela: projekt je otkazan.
Točka sjajna kao Sunce
?Koliko bi svjetlo bilo jako?
Reflektori na probi davali su svjetlo malo jače od punog Mjeseca. Pravo zrcalo obećava više. Bakos i koautori izračunali su kako bi izgledalo jedno radno zrcalo od 54 sa 54 metra. Onome tko stoji u njegovu snopu činilo bi se oko 40 puta svjetlijim od punog Mjeseca . Tlo pod nogama bilo bi toliko puta svjetlije. Tvrtka osporava tu procjenu.
No prava razlika u odnosu na Mjesec nije u količini svjetla. Mjesec visi na nebu kao širok, blijed disk. Ravno zrcalo odbija samo Sunce i izgleda kao sićušna točka. Jednostavno rečeno, osoba u mrlji vidi mali komad Sunčeva diska, sjajan kao Sunčeva površina. Zvijezde unutar mrlje nestale bi, a sjaj neba, kaže Bakos, „bit će gori nego u velikim gradovima poput Londona”.
?Tko bi mogao nastradati?
Prvi amaterski astronomi. Teleskop skuplja svjetlo i povećava sliku, pa je usmjeriti ga na takvu točku gotovo isto što i usmjeriti ga na Sunce. Američko astronomsko društvo upozorilo je regulatora na moguća oštećenja vida te na to da bi piloti i vozači mogli biti nakratko zaslijepljeni bljeskom. Društvo tvrdi da je satelit zamišljen tako da bude što svjetliji, zbog čega je zaštita znanstvenih promatranja iznimno teška.
Biolozi i zagovornici tamnog neba ističu da svjetlo noću remeti unutarnje satove ljudi i životinja. A sjaj ne bi ostao unutar mrlje, jer zrak raspršuje svjetlo. U modelu Bakosa i koautora, za vedru noć, čak i 14 km od mrlje veći dio neba bio bi svjetliji nego pod punim Mjesecom, a čak i 34 km dalje nebo prema mrlji i dalje bi nadsjajilo noć punog Mjeseca.
Nebo nije njihov resor
?Tko je odobrio lansiranje?
Američka Savezna komisija za komunikacije (FCC), koja je zaključila da noćno nebo nije njezina briga. Dana 9. srpnja 2026. FCC je odobrila izgradnju, lansiranje i rad Eärendila-1 . Ona dodjeljuje radijski spektar, pa je uglavnom njega i provjeravala: kako će satelit komunicirati sa Zemljom i kako će biti uklonjen iz orbite da ne postane svemirski otpad. Svjetlo koje se satelit lansira dostaviti i štetu za astronomiju smjestila je izvan svoje nadležnosti.
Zahtjev je privukao više od 1800 javnih komentara, a mnogi su bili protiv. Dana 6. kolovoza ekološke skupine, među njima Earthjustice i DarkSky International, zatražile su od komisije da poništi odluku. Taj je zahtjev još u postupku.
?Što tvrtka obećava?
Reflect Orbital kaže da neće osvjetljavati zaštićena prirodna područja ni mjesta namijenjena astronomiji. Kupci će, kaže glasnogovornik tvrtke, trebati dozvole, suglasnost lokalnih vlasti i provjeru identiteta kakvu provode banke. Te odgovore citira astrofizičar Richard de Grijs , koji pita tko uopće treba imati pravo odlučivati o takvim stvarima.
Obećanja obuhvaćaju mrlju, ali fizika se prelijeva preko njezinih rubova. Kupac kupuje krug širok oko pet kilometara, dok se nebo, prema izračunima astronoma, posvjetljuje desecima kilometara unaokolo. De Grijs ističe isto: odbijeno svjetlo pada na površinu koja može biti puno veća od one koju je kupac platio.
Čekanje na prijevoz
?Kada će zrcalo stići u svemir?
Eärendil-1 trebao bi letjeti kao teret u zajedničkom lansiranju na SpaceXovoj raketi prije kraja 2026., ali čvrstog datuma još nema. Prvotni je cilj bio travanj. Reflect Orbital njime namjerava isprobati samu tehnologiju i njezine zaštitne mjere. Tisuće dodatnih satelita nakon njega zasad su samo plan.
Dozvola je odgovorila na pitanja o radiju i otpadu. Glavno pitanje i dalje visi u zraku. U noći probe Cayden Thompson morao je sam otići u pustinju da sazna odakle dolazi svjetlo. Čija bi suglasnost trebala biti potrebna da se noć nad njegovim gradom ugasi: onoga tko plaća mrlju, županijskih vlasti ili svih koji su te noći planirali gledati zvijezde?
