Činio je bicikliste bržima. Sad im u hlače ušiva zračne jastuke

Nekoliko mjeseci prije kolovoza 2019. belgijski inženjer Bert Celis imao je u svom aerotunelu mladog biciklista Bjorga Lambrechta . Za njegov laboratorij bio je to rutinski posao: pronaći položaj i opremu koji vozaču uštede nekoliko vata. Zatim je 5. kolovoza, na trećoj etapi Toura Poljske, 22-godišnji Lambrecht sletio s ceste i udario u betonski propust. Nije ga bilo moguće spasiti.

„Pitao sam se zašto biciklisti uz kacigu još uvijek imaju tako malo zaštite”, prisjeća se Celis . U listopadu 2026. njegov je odgovor dospio na popis najboljih izuma godine magazina TIME. Riječ je o zračnom jastuku od oko pola kilograma koji se skriva u naramenicama biciklističkih hlača s tregerima i napuhne se za 100 milisekundi. Najčudniji dio priče je ipak nešto drugo. Čovjek koji je cijelu karijeru strugao grame i vate s vozača sad im želi objesiti dodatnu težinu. I tvrdi da je štoperica ne može primijetiti. Kako bi odlučio kada će se okinuti, jastuk je učen na arhivi tuđih padova koju čuva jedna belgijska novinska agencija.

Računovođa vata

Celis je po obrazovanju inženjer, a po zanatu aerodinamičar. Suosnivač je Flanders Bike Valleyja, flamanskog biciklističkog laboratorija izgrađenog oko aerotunela, a radio je s mnogim profesionalnim momčadima.

Posao nalikuje knjigovodstvu. Vozač sjedi na biciklu u struji zraka, senzori mjere otpor, a inženjeri pomiču lakat za centimetar ili mijenjaju tkaninu na ramenima. Pet vata smatra se ozbiljnim plijenom. Za takve mrvice momčadi naručuju posebne čarape, preoblikuju kacige i troše goleme novce na kotače.

Nakon Lambrechtove smrti Celis se obratio Samu Ratajczaku, koji je vodio istraživanje i razvoj u belgijskom proizvođaču opreme Bioracer i izgradio njegov aerotunel. Bioracer izrađuje trkaću odjeću, među ostalim i za profesionalne momčadi. U razdoblju 2020. – 2021. Ratajczak i studentski pripravnik za industrijski dizajn Stijn Vanvolsem razradili su koncept : zračni jastuk uvučen u naramenice običnih trkaćih hlača koji bi pri padu štitio vrat, prsa, leđa i bokove.

Koncept je radio. Kupci se nisu pojavili. Još 2024. Ratajczak, tada već voditelj vlastitog dizajnerskog studija, nazvao je tu zamisao mogućim prekretnicom za sigurnost vozača i priznao da su momčadi pokazale slab interes.

Kaciga izvučena smrću

Hladnoću pelotona lako je objasniti. Desetljećima se profesionalni biciklizam otimao svakoj zaštiti koja je koštala udobnosti ili brzine.

Godine 1991. Međunarodna biciklistička unija (UCI) pokušala je uvesti obveznu kacigu. Vozači su stupili u štrajk, a pravilo je odloženo. Vratilo se tek 2003., nakon što je kazahstanski vozač Andrej Kivilev pao bez kacige na Paris–Nice i sljedeći dan umro. UCI je tada proglasio kacige obveznima , no i to je bio kompromis: prva verzija pravila dopuštala je vozačima da skinu kacige na završnim usponima dužim od pet kilometara. Ta je rupa kasnije zatvorena.

Zaštitna odjeća prošla je jednako. Bioracer je rekao da može izraditi trkaću opremu koja ublažava najčešće ozljede pri padu. Vozači su, kako je izvijestio road.cc , više voljeli udobnost i brzinu na koje su navikli.

Pouka je takva da bi je shvatio svaki prodavač: u pelotonu se sigurnost prodaje samo ako ništa ne košta na štoperici. Upravo je tako Celis pokušao prodati svoj zračni jastuk.

Pola kilograma koje je nekoć obećavalo brzinu

U ožujku 2024., dok je sustav još bio prototip, Celis je rekao belgijskoj televiziji Sporza da jastuk dodaje 500 do 600 grama, otprilike jednu punu bidon-bocu. Profesionalci su ga dotad odbijali zbog brige za udobnost i težinu, pa je Celis odigrao aerodinamičarsku kartu. Vozač sa sustavom, rekao je, postaje „više u obliku suze”, a na ravnoj dionici pri 50 km/h razlika je iznosila 5 do 15 vata. „Dodatna težina tada je nebitna”, rekao je.

Pelotonu je to zvučalo primamljivo: zaštita uz bonus u brzini. Danas tvrtka govori oprezniji. U materijalima oko TIME-ova popisa razvojni tim obećava nešto drugo: jastuk ne utječe na aerodinamiku i gotovo je nevidljiv ispod dresa. Dobitak u vatima više se ne spominje, a nijedna od tih tvrdnji nije neovisno izmjerena. Postoji i druga rezerva: na planinskom prijevoju pola kilograma teži pola kilograma, ma kako glatko zrak opstrujavao oko njega.

Sam uređaj izgleda skromno. U malenoj torbici na leđima nalaze se elektronika i CO₂ patrona, a tanke cijevi od termoplastičnog poliuretana prolaze kroz naramenice.

Sustav ne pokriva glavu ni ramena, i to je namjerno. Ratajczak je objasnio da se vozač nakon pada mora moći vratiti na bicikl i dovršiti utrku. Zato se jastuk desetak sekundi nakon okidanja sam počinje ispuhivati i vraća se u naramenice. Za ponovnu upotrebu treba zamijeniti patronu i njezin upaljač, oko 35 € . Automobilski zračni jastuk, nasuprot tome, mijenja se u cijelosti.

Čemu uče tuđi padovi

Najteži dio zračnog jastuka nisu tkanina ni plin. Najteže je odlučiti kada ga okinuti.

Vozač baca bicikl na ciljnoj liniji, sprinter njiše stroj s jedne strane na drugu, gradski biciklist preskače rubnik. Ništa od toga nije pad, a senzoru je sve to nasilno. Lažno okidanje usred sprinta opasno je samo po sebi, a jastuk koji se ne otvori gori je od nikakvog jer rađa lažni osjećaj sigurnosti. Sporza opisuje logiku praga ovako: vozač koji samo kliže po asfaltu neće ga aktivirati, ali ako ga potom odbaci preko zaštitne ograde, okinut će se.

Algoritam Aerobaga izgrađen je na tuđim nesrećama. Belgijska novinska agencija Belga čuva golemu arhivu snimaka padova u utrkama, a razvojni tim propustio je te snimke kroz model umjetne inteligencije. Model je rekonstruirao kretanje tijela prema vidljivim zglobovima poput ramena, bokova i laktova, a te su putanje poslužile za podešavanje praga okidanja. Jednostavno rečeno, sustav je učio na padovima koje nitko nikada ne bi režirao za pokus.

Švedska tvrtka Hövding zna cijenu pogreške. Njezin zračni ovratnik za gradske bicikliste napuhivao se oko glave i prodavao kao zamjena za kacigu. U studenome 2023. švedska agencija za zaštitu potrošača zaustavila je prodaju modela Hövding 3 zbog nedostatka koji je mogao spriječiti da se ovratnik aktivira pri padu. Dana 21. prosinca 2023. tvrtka je podnijela zahtjev za stečaj . Sud je do tada suspendirao zabranu, ali je uprava odlučila da se tvrtka nakon mjesec dana bez prodaje ne može spasiti. Zračni se jastuk ocjenjuje po onom jednom putu kad se ne otvori.

Aerobag ulazi na isto tržište. Za gradske vozače osmislio je Aerobelt, pojas koji nosi isti modul pa se može nositi preko svakodnevne odjeće. Fundracer, fond koji ulaže u mikromobilnost, preuzeo je manjinski udio u tvrtki . Sustav još nije u prodaji. Suosnivač Aerobaga Quinton Van Loggerenberg cijenu procjenjuje na 700 – 850 € , više od dobre kacige, a manje od mnogih kompleta trkaćih kotača.

Zasad je pouka o Hövdingu teorijska. Sustav je prošao crash-testove s 3D-ispisanim figurama vozača , a kao sljedeći koraci navode se ljudski padovi na meka podloga za doskok i crash-test lutke. O tome koliko smanjuje ozljede u stvarnim nesrećama još nema objavljenih podataka.

Ponovno učenje padanja

Riječima, zanimanje se pojavilo već 2024. Celis je Sporzi rekao da je britanska momčad Ineos Grenadiers željela primijeniti jastuk, osobito nakon strašnog pada Egana Bernala, kad je u siječnju 2022. pobjednik Toura de France na treningu naletio na parkirani autobus.

Djelima, prva je sustav preuzela nizozemska momčad Picnic PostNL. Iza projekta stoji bivši profesionalac Piet Rooijakkers. Momčad se već bila obračunala sa žuljevima od asfalta odjećom otpornom na abraziju, a on je kao sljedeću metu naveo slomljena rebra, zdjelice i ključne kosti. Ideja je potekla iz Instagram videa sa zračnim jastukom za motocikliste, koji je Rooijakkersa doveo do Celisa. On očekivanja drži trijezno . Jastuk će spasiti ključnu kost samo ako mu vozač doista vjeruje i drži ruke uz tijelo, dok većina vozača pri padu ispruži ruke. Čini se da će vozači morati ponovno učiti padati. U 2026. Picnic PostNL i Visma–Lease a Bike dobili su sustave za trening, a talijanski proizvođač opreme Nalini uložio je u projekt s planovima za prve hlače s Aerobag certifikatom.

Celis nije sam u toj utrci. U proljeće 2026. Van Rysel, Decathlonov biciklistički brend, predstavio je trkaći kombinezon s ugrađenim zračnim jastukom: kombinezon zajedno s jastukom teži oko 700 grama, a jastuk se, prema riječima proizvođača, napuhuje za 60 milisekundi, gotovo dvostruko brže od Aerobagova. „U biciklizmu si morao birati između performansi i sigurnosti”, rekao je Van Rysel .

Jastuk u utrkama još nećete vidjeti. Početkom 2026. UCI je počeo okupljati proizvođače i laboratorije kako bi napisali norme za takve sustave, a dok ih nema, nitko ne može startati u utrci noseći ga. Celis se nada da će ga vidjeti u utrkama 2027.

Kaciga je u profesionalni biciklizam stigla kroz štrajk i kroz smrt koja je uslijedila dvanaest godina poslije. Celisovu jastuku nije potrebna nova tragedija. Treba mu vozač koji mu u padu vjeruje više nego vlastitim rukama.