// Sadržaj
Obrana se oslanjala na jednu misao: bitcoin je samo elektronički zapis, sam po sebi ne vrijedi ništa, a ono što ništa ne vrijedi ne može se oduzeti. Optuženik je pomagao bandi koja je prijetnjama natjerala obitelj na tajlandskom otoku Samuiju da joj prebaci 2,48 bitcoina. Vrhovni sud Tajlanda zasjedao je u punom sastavu i taj argument odbacio. Sažetak odluke objavljen je 28. listopada 2026.: bitcoin se smatra imovinom, a zakon ga od razbojstva štiti jednako kao i novčanik.
Može li se ukrasti ono što se ne može uzeti u ruke? Pitanje zvuči naivno, ali pravnici o njemu raspravljaju više od deset godina, a države odgovaraju svaka na svoj način. Tokijski sud 2015. presudio je da se bitcoinom ne može vladati. A potkraj 19. stoljeća njemački je sud istom logikom oslobodio čovjeka koji je krao struju: struja nije stvar. Od odgovora ovise sasvim životna pitanja. Hoće li policija primiti prijavu krađe. Kome će pripasti novčići ako burza propadne.
Kafić na Samuiju
Sve se dogodilo 15. rujna 2022. u kafiću na Samuiju. Petero stranaca prisjelo je za stol muškarcu i njegovoj supruzi, državljanki Rusije. Prema prepričanom slučaju, dali su im do znanja da znaju gdje se obitelj kreće i zaprijetili malom djetetu. Muškarca su udarili u lice. Supruga je pod pritiskom kupila 2,480801 BTC za 50 000 dolara, oko 1,878 milijuna bahta po tadašnjem tečaju, i poslala ih na novčanik jednog od napadača.
Optuženika ne navode imenom, u dokumentima je „gospodin A.”. Među petoricom u kafiću, prema prepričanim odlukama, nije ga bilo. Pomagao je bandi s cestom i smještajem na otoku, a poslije i s bijegom trajektom. Prvostupanjski sud osudio ga je na 15 godina i skratio kaznu za trećinu jer su njegovi iskazi pomogli istrazi. Ispalo je deset godina. Sud mu je još naložio da bitcoine vrati oštećenicima, a ako to ne uspije, da im isplati 1,878 milijuna bahta. Vrhovni sud, kako piše CoinDesk, potvrdio je desetogodišnju kaznu.
Argument obrane nije toliko prazan koliko se čini. Članak 137. tajlandskog Građanskog zakonika, na koji se poziva i sam Vrhovni sud, kao stvar određuje predmet koji ima tjelesni oblik. Bitcoin ne možeš uzeti u ruku, nema ni težinu ni veličinu.
Sud je krenuo sa strane tržišta. Bitcoin ima tržišnu cijenu, može se zamijeniti za gotovinu ako se nađe kupac, a posjedovati ga može svatko. Vrijedi barem onoliko koliko je netko za njega platio. Suci su se pozvali i na uredbu iz 2018. o digitalnoj imovini, u kojoj je kriptovaluta opisana kao elektronički podaci kojima se plaćaju roba i usluge. Dopis Banke Tajlanda da kriptovaluta nije zakonsko sredstvo plaćanja sud je uzeo u obzir, ali ga je smatrao odgovorom na drugo pitanje. Ni zlatnom polugom ni slikom ne može se po zakonu platiti u trgovini, a ukrasti ih se može. Nije svaka imovina prikladna za plaćanje.
Ni struja nije stvar
Sličan je spor već bio, i tada je pobijedila obrana. Od 12. do 17. siječnja 1895. stanovnik Kiela napajao je svoj motor strujom iz gradske elektrane i nije je namjeravao platiti. Zemaljski sud u Kielu oslobodio ga je. Prema njemačkom kaznenom zakonu ukrasti se mogla samo pokretna stvar, a stvar je morala imati tjelesni oblik. Elektricitet je, odlučili su suci, sila ili stanje, a ne tvar. Dana 20. listopada 1896. Carski sud u Leipzigu potvrdio je oslobađajuću presudu.
Sud ne može kažnjavati bez zakonske odredbe, pa je odredba napisana. Dana 9. travnja 1900. u Njemačkoj je donesen zakon o kažnjavanju „oduzimanja električnog rada”: zatvor ili novčana kazna do 1500 maraka. Do danas živi u njemačkom Kaznenom zakoniku kao zaseban članak 248c. Stoji u poglavlju o krađi, ali samo oduzimanje struje krađom nikad nisu nazvali.
Bitcoin ima istu nevolju kao struja: ne može se staviti u džep. Ali struja barem teče kroz žice, a bitcoin je tek zbroj zapisa u zajedničkoj tablici prijenosa.
458 novčića kojima se ne može vladati
Godine 2014. propala je tokijska burza Mt. Gox: prije toga ukradena joj je golema količina bitcoina. Jedan od klijenata zatražio je od stečajnog upravitelja da mu vrati njegovih 458 novčića. Logika je jednostavna: ako bitcoini pripadaju njemu, treba ih izdvojiti iz zajedničke mase i predati vlasniku.
U kolovozu 2015. Tokijski okružni sud odbio ga je. Japanski Građanski zakonik priznaje vlasništvo samo nad tjelesnim stvarima. Klijent je dokazivao da je zapis u blockchainu upravo njegov bitcoin i da njime raspolaže samo on. Sud se nije složio ni s jednim ni s drugim. Blockchain čuva povijest prijenosa, a „stanje” nastaje tek kad se ti prijenosi zbroje. Zasebnog zapisa koji bi bio sam bitcoin tamo nema.
To je odluka prvostupanjskog suda i obvezuje samo stranke u sporu. Ali dobro se vidi kamo takva logika vodi.
Ako se bitcoinom ne može vladati, klijent propale burze postaje samo još jedan vjerovnik u redu.
Penthouse na tuđe USDT-ove
U Singapuru se 2023. pitanje pojavilo u slučaju o plaćama. Ho Kai Xin radila je kod izvođača koji je zaposlenicima burze Bybit isplaćivao plaće u kriptovaluti, a samo je ona ispravljala mjesečne tablice isplata. Od 31. svibnja do 31. kolovoza 2022. osam čudnih uplata na četiri adrese odnijelo je 4 209 720 USDT. Jedan je novčanik, prema zapisima njegova pružatelja, bio registriran na njezinu osobnu iskaznicu, s njezinim selfijem. Sama Ho okrivljavala je bratića Jasona, koji se navodno služio njezinim prijenosnikom. Sud je zaključio da Jasona ili nema ili nije učinio ništa takvo.
Novac je, kako je tvrdio Bybit, otišao na novi automobil za otprilike 362 tisuće singapurskih dolara i Louis Vuitton robu od 30 tisuća. Ho se odrekla već naručenog državnog stana i s mužem kupila penthouse u slobodnom vlasništvu za gotovo 3,7 milijuna. Sudac Philip Jeyaretnam napisao je da vlasnik kriptoimovine ima pravo vlasništva na „stvar u potraživanju”. To je slično novcu na bankovnom računu: ne možeš ga opipati, ali je tvoj i sud će ga zaštititi. A kad je USDT (stablecoin vezan uz dolar) nečija imovina, sud od Ho ne može samo naplatiti dug, nego je može obvezati da vlasniku vrati same novčiće.
Novčići klijenata, a ne burze
Priča o Mt. Goxu ima zrcalnu sliku. Stigla je iz zemlje običajnog prava, gdje se zakon uvelike oblikuje iz prijašnjih sudskih odluka. Novozelandski sudac Gendall 2020. razmatrao je stečaj hakirane burze Cryptopia. Odlučio je da novčići na burzi pripadaju klijentima, a da ih je burza samo čuvala za više od 900 tisuća ljudi. Takva odluka ima gubitnike. Novčići su izdvojeni iz zajedničke hrpe, pa su oni kojima je Cryptopia dugovala novac dobili manje: umjesto otprilike 85 % duga sad im se nazirala manje od polovice.
Britanija je taj pristup naposljetku upisala u zakon o digitalnoj imovini, koji je stupio na snagu 2. prosinca 2025. Prije je englesko pravo poznavalo dvije vrste osobne imovine: stvari koje se mogu uzeti u ruke i potraživanja poput duga po priznanici ili novca na računu. Sada stvar ne gubi zaštitu vlasništva samo zato što ne spada ni u jedno od toga. Dakle, kriptovaluta bi mogla biti treća vrsta imovine. Gdje su joj granice, odlučivat će sudovi.
Rusija je prvo naučila oduzimati
Oštećena iz kafića na Samuiju državljanka je Rusije, a njezina je zemlja do istog odgovora stigla s druge strane: počela je s oduzimanjem. Dana 20. veljače 2026. predsjednik je potpisao zakon prema kojem se digitalna valuta za potrebe Kaznenog zakonika smatra imovinom. Prije svega govori o oduzimanju i zapljeni. Istražitelj može zaplijeniti nosač s ključevima, od USB-a do hardverskog novčanika, a ako postoji tehnička mogućnost, prebaciti novčiće na adresu pod nadzorom države.
Četiri mjeseca poslije, 16. lipnja 2026., Plenum Vrhovnog suda ažurirao je svoju odluku iz 2002. o krađi, razbojstvu i teškom razbojstvu. Na popisu onoga što se može ukrasti, uz bezgotovinski novac i digitalne rublje, pojavile su se digitalna valuta i digitalna prava. Krađa takvih sredstava smatra se dovršenom u trenutku terećenja računa oštećenika. Za žrtve to znači da sudovi odvođenje kriptovalute moraju razmatrati kao krađu ili razbojstvo, jednako kao krađu novca s računa.
Priznanje ima i drugu stranu, a ruski redoslijed to dobro pokazuje. Zakon štiti imovinu od lopova, ali isti zakon može je zaplijeniti i konfiscirati. Za vlasnika bitcoina to je pošteno: dok se novčić smatra tek podacima, teško je i kazniti lopova i vratiti ga vlasniku.
Naknada po tečaju iz 2022.
Ostaje obitelj iz kafića na Samuiju. Sud je vrijednost bitcoina povezao s cijenom kupnje, i na njoj se temelji naknada: 1,878 milijuna bahta ako se novčići ne vrate. A 30. listopada 2026., na pozadini hakiranja Binancea, bitcoin je pao ispod 77 tisuća dolara. Istih 2,48 BTC sada vrijedi oko 190 tisuća, gotovo četiri puta više nego što je žena bila prisiljena platiti.
Ako se novčići ne pronađu, obitelj će novcem dobiti otprilike četvrtinu njihove sadašnje cijene. Priznati bitcoin kao imovinu pokazalo se tek pola posla. Sljedeći spor bit će o tome po kojoj cijeni računati: tadašnjoj ili sadašnjoj.
