Njegovi bitcoin kodovi završili su na smetlištu. Pet novčanika ipak se otvorilo

Dvanaest redaka na jednom listu A4 papira do 2020. vrijedilo je gotovo 54 milijuna eura. Irac Clifton Collins na taj je list ispisao kodove za dvanaest bitcoin novčanika, po 500 novčića u svakom, i sakrio ga u aluminijski čep futrole za štapove za pecanje. Futrola je ostala u unajmljenoj kući u okrugu Galway. Collins je otišao u zatvor, kuća je očišćena, a njegove stvari odvezene na lokalno smetlište. Otpad odande, pisao je The Irish Times 2020., šalju se u Njemačku i Kinu na spaljivanje.

Više od šest godina novac je bio nedostupan: sud ga je zamrznuo, ali ga nitko nije mogao preuzeti. Zatim su se od ožujka 2026. novčanici počeli otvarati jedan za drugim, otprilike svaka dva mjeseca. Dana 20. listopada pomaknuo se peti: 500 bitcoina, oko 41,5 milijuna dolara. Prva jednaka serija od 500 novčića u ožujku je vrijedila oko 34 milijuna; razlika je u cijeni. Samo su tri od tih pet pomaka službeno potvrđena, a nitko nije objasnio kako je išta od toga moguće.

Kako je pčelar došao do 6000 bitcoina

Collins je odrastao u Crumlinu, četvrti Dublina. Radio je kao zaštitar, neko se vrijeme bavio pčelarstvom i osvajao nagrade za med, a zatim je više od deset godina uzgajao kanabis u unajmljenim kućama. Krajem 2011. i početkom 2012. zaradu je uložio u bitcoin. Novčić je tada koštao nekoliko dolara, pa ga je, grubo procijenjeno, cijela zaliha stajala nekoliko desetaka tisuća dolara.

Dio novca otišao je na hobije. Collins je kupio dvosjed autožiro i išao na sate letenja, a 2020. državi je predao imovinu vrijednu 1,2 milijuna eura: milijun eura u bitcoinima, autožiro, kamper i ribarski brod .

Veliki novac bio je drugdje. Početkom 2017. imao je nešto više od 6000 bitcoina na jednom računu i bojao se da bi ih haker mogao ukrasti. Zato je novčiće rasporedio na dvanaest novih novčanika, točno po 500 u svaki. Kodovi za svih dvanaest završili su na tom jednom listu.

Da bi se shvatilo zašto je taj list bio toliko važan, pomaže jedan detalj. Bitcoin nema banku ni gumb „zaboravljena lozinka”. Pravo na trošenje novčića proizlazi iz privatnog ključa: dugog broja koji zna samo vlasnik. Novčanik i njegovo stanje svatko može vidjeti na blockchainu, ali bez ključa se novčići ne mogu pomaknuti. Nijedna policija, sud ni programer ne može izdati novi ključ.

Futrola za štapove završila je na smetlištu

Godine 2017. patrola je zaustavila Collinsov džip na prijevoju Sally Gap u okrugu Wicklow i u autu našla kanabis. Istražitelji su potom ušli u trag kući za uzgoj u Galwayu s biljkama vrijednima oko 450 000 eura . Collins je dobio pet godina.

Dok je bio u zatvoru, netko je provalio u kuću u selu Farnaught, a kasnije je sve što je ondje ostalo počišćeno po nalogu najmodavca. Radnici na smetlištu sjećali su se da su vidjeli odbačenu ribičku opremu. Futrola za štapove nikad nije pronađena.

Policija je povjerovala toj priči, i to s razlogom. Potvrdili su je najmodavac, ljudi koji su praznili kuću i oni koji su Collinsu pomogli podijeliti bitcoin. Nitko nije dirao novčanike više od godinu dana prije nego što je policija došla do njega. Sam je Collins policajcima rekao da se pomirio s gubitkom i da ga doživljava kao kaznu za vlastitu glupost.

U veljači 2020. irski Visoki sud presudio je da je bitcoin prihod od kriminala i trajno ga zamrznuo. Postao je najvrjedniji predmet u povijesti Ureda za kriminalnu imovinu (CAB), irske agencije koja kriminalcima oduzima imovinu. Ured ga samo nije mogao preuzeti. Do listopada 2024. dvanaest novčanika vrijedilo je oko 350 milijuna eura, a ured je, pisao je The Irish Times, čekao u nadi da će ih tehnologija jednom otvoriti.

Otvaranje onoga što se ne može otvoriti

Dana 24. ožujka 2026. irska je policija objavila kratko priopćenje . Ured je, u suradnji s Europolovim Europskim centrom za kibernetički kriminal, dobio pristup novčaniku s 500 bitcoina i oduzeo ih, sve zajedno oko 30 milijuna eura (otprilike 34 milijuna dolara). Europol je istražitelje ugostio u Haagu i osigurao „vrlo složenu tehničku stručnost i resurse za dešifriranje”. U priopćenju nije imenovan vlasnik.

Istoga dana analitičari tvrtke Arkham primijetili su da je 500 bitcoina otišlo s adrese koju su dugo vodili kao „Clifton Collins: Lost Keys” i sletjelo na račun za pohranu na burzi Coinbase.

Kako je policija došla do ključa, nije poznato. Naznaku daje jedna riječ: dešifriranje. Dešifrirati se može samo ono što je šifrirano, što sugerira da su istražitelji nešto imali u rukama. Primjerice datoteku novčanika ili kopiju kodova na zaplijenjenom uređaju, zaštićenu lozinkom. Lozinke se mogu pogoditi ako imate dovoljno računalne snage. Nije riječ o proboju samog bitcoina: to bi ugrozilo svaki novčanik na svijetu, a nitko nije pronašao ni najmanji znak toga.

Vrijedi se zamisliti nad jednim detaljem. Novčanici se otvaraju jedan po jedan, u razmaku od šest do osam tjedana. Da su istražitelji imali jedan glavni ključ za svih dvanaest, bilo bi jednostavnije uzeti sve odjednom. Ritam više nalikuje poslu u kojem svaki novčanik traži vlastiti trud. To je naša pretpostavka, a ne činjenica.

Triput u zapisniku, dvaput u tišini

Ured je potvrdio tri zaplijene. Nakon ožujka došao je svibanj, kad su novčići, prema Arkhamu , otišli na adresu koja pripada tvrtki Wintermute. To je tvrtka koja na veliko kupuje i prodaje kriptovalute, pa su novčići vjerojatno bili namijenjeni prodaji. Dana 2. srpnja ured je najavio treću seriju, čime je ukupno došlo do 1500 bitcoina . U svibnju i srpnju ured je Europolu zahvalio gotovo istim riječima, a u svibnju je dodao da dalje neće davati komentare.

Zatim su došla još dva prijenosa. Krajem kolovoza i 20. listopada po 500 bitcoina napustilo je Collinsove novčanike i otišlo na adresu povezanu s Coinbase Primeom, uslugom burze za velike klijente. Treća, službena serija u srpnju otišla je na isto mjesto. I ti novčići izgledaju kao da se pripremaju za prodaju: primatelj je listopadsku seriju razbio na 42 dijela , od kojih je četrdeset točno po 10 bitcoina. Tako ih je lakše prodavati u malim obrocima. Arkham smatra da je iza oba prijenosa najvjerojatnije tijelo za provedbu zakona, ali irske vlasti šute.

Kamo ide novac

Prema irskom zakonu ured može držati oduzetu imovinu sedam godina, a zatim je predati Ministarstvu financija, što znači državnom proračunu. Irish Examiner objasnio je postupak već 2020. Jedna usporedba pokazuje razmjere. U cijeloj 2023. ured je državnoj blagajni vratio 8,6 milijuna eura, što mu je najbolji rezultat u 15 godina. Jedan novčanik otvoren u ožujku vrijedio je više od tri puta toliko. Za razliku od britanskog slučaja oko 5 milijardi dolara u bitcoinima , u kojem se prevareni štediše bore za novčiće, ovdje se nema s kim boriti: novac je proglašen kriminalnim, a Collins se od njega davno oprostio.

Što „izgubljeno zauvijek” zapravo znači

Još 2017. Chainalysis je procijenio da je izgubljeno između 2,8 i 3,8 milijuna bitcoina, odnosno 17 do 23 posto svih tada postojećih novčića. Takve procjene počivaju na jednostavnom signalu: novčići koji se godinama ne miču. Collinsovi novčanici bili su školski primjer. Gotovo deset godina tišine, priča o spalionici, sudska presuda i oznaka „Lost Keys” u blockchain pregledniku.

Pravi gubitak također se događa, kad je ključ doista na smetlištu. James Howells iz Walesa 2013. bacio je tvrdi disk sa 7500 bitcoina. Dvanaest godina molio je gradsko vijeće Newporta da mu dopusti kopanje, a u siječnju 2025. sud je odbacio njegovu tužbu , ocijenivši da nema „realnih izgleda za uspjeh”. Vijeće je planiralo zatvoriti smetlište i prekriti ga. Howellsovi ključevi leže na fizičkom disku pod tonama smeća. Što su istražitelji u Collinsovu slučaju imali umjesto onog lista, nije poznato.

Ništa od toga ne znači da se može otvoriti svaki zaboravljeni novčanik. Europol je očito imao od čega krenuti, dok obična osoba koja je izgubila lozinku takva sredstva nema.

Sedam Collinsovih novčanika još šuti. Prema Arkhamovu izračunu u njima je 3500 bitcoina, oko 291 milijun dolara. No u svijetu bitcoina „izgubljeno” se pokazuje samo kao „ključ još nitko nije pronašao”.