U veljači 2009. Randall Munroe nacrtao je strip u dva kadra . U prvom kriptoentuzijast sanjari: laptop mu štiti 4096-bitna enkripcija, zlikovci grade klaster vrijedan milijun dolara da je probiju, pa odustanu. Drugi kadar pokazuje što bi se doista dogodilo. Omame vlasnika i udaraju ga ključem od pet dolara dok ne preda lozinku.

Sedamnaest godina poslije šala se čita kao policijski dnevnik. U noći s 19. na 20. rujna 2026. četvorica muškaraca u kapuljačama ušla su u kuću u Vendin-le-Vieilu, malom gradu na sjeveru Francuske. Svezali su roditelje i njihovo dvoje djece , staru osam i dvanaest godina, oca odveli u posebnu sobu i prisilili ga da prebaci oko 40 000 eura u kriptovalutama. Otac radi u kripto industriji. Nijedna lozinka nije hakirana.

Takav zločin ima ime: napad ključem (engl. wrench attack). Ima i svjetskog predvodnika kojeg malo tko pogodi iz prve. Nisu to SAD ni Brazil, nego Francuska. U srpnju su kraj Pariza tri muškarca svezala još jednu obitelj, navodno po dojavi iz procurjele baze podataka jednog kripto poreznog servisa. U novčaniku je bilo oko 100 eura.

Strip koji je postao tablica

Američki programer Jameson Lopp od 2018. vodi javni popis fizičkih napada na ljude koji drže kriptovalute, koji seže do 2014. I sam se nalazi na njemu. U listopadu 2017. lažni hitni poziv poslao je policijsku specijalnu jedinicu pred njegov dom u Sjevernoj Karolini, a netko ga je pokušao ucjenjivati. Taj se trik zove swatting.

Prvi je na popisu Hal Finney. U siječnju 2009. primio je od tvorca mreže, Satoshija Nakamota, najprvu bitcoin transakciju. Do 2014. ALS ga je ostavio gotovo potpuno paraliziranog. U posljednjoj godini njegova života iznuđivači su zvali njegovu obitelj i tražili 1000 bitcoina. Zatim je policija upala u kuću zbog lažne dojave.

Poslije toga zapisi se nižu. Popis bilježi 22 slučaja za 2017. i 167 za 2025. Do 22. listopada 2026. za ovu godinu ima ih 133, a 50 je u Francuskoj: dvostruko više nego u cijeloj 2025. Lopp upozorava da je popis nepotpun jer se mnogi napadi nikad ne prijave.

CertiKovo srpanjsko izvješće odmah pokazuje glavni pomak. Provale u domove porasle su na 20 u šest mjeseci, s jedne godinu ranije, i sada su najčešća vrsta takvih napada. Razbojnici više ne vrebaju žrtve na ulici, nego dolaze na njihova vrata.

Chainalysis je izbrojio više od 30 milijuna dolara stvarno ukradenih. No od 46 napada koje je tvrtka pratila razbojnici su dobili isplatu samo u 12, odnosno 26 %. U 2025. taj je udio bio 49 %. Više nasilja, manje plijena.

Vlastita banka, vlastiti trezor

Omiljeni slogan kripta je „budi sam svoja banka”. Novčići na hardverskom novčaniku, uređaju veličine USB-a koji čuva ključeve, prežive bankrot ili hakiranje burze. No ta banka nema čuvare ni trezor na drugoj adresi. Sef je u spavaćoj sobi, a šifra u vlasnikovoj glavi.

Običan je novac loš plijen za pljačku pod prijetnjom oružjem. Banke postavljaju limite, označavaju čudne prijenose, a plaćanja se mogu osporiti. Bitcoin prijenos je konačan: nema službe za pomoć korisnicima koja vraća novac. Policiji ponekad uspije zamrznuti dio ukradenih sredstava na burzama, ali to je potjera, a ne tipka za poništavanje.

Postoji i treći razlog. Blockchain je javan i svatko može vidjeti stanje bilo koje adrese. Povežite adresu s imenom i razbojnik o novcu žrtve zna više nego susjedi.

Zašto Francuska

Ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez 30. lipnja 2026. nazvao je zemlju „svojevrsnim epicentrom” takvih napada. Njegovih 77 slučajeva u šest mjeseci premašuje CertiKov svjetski zbroj jer policija vidi i pokušaje te slučajeve o kojima mediji nikad nisu pisali. Nuñez je rekao da su hitne mjere dovele do 200 uhićenja, a 724 ljudi iz kripto industrije prijavilo se u sustav brzog policijskog uzbunjivanja.

Prekretnica je bila u siječnju 2025. David Balland, suosnivač francuskog proizvođača hardverskih novčanika Ledger, otet je sa suprugom iz doma u središnjoj Francuskoj. Otmičari su mu odrezali dio prsta i poslali snimku drugom suosnivaču. Policija je Ballanda oslobodila sljedeći dan.

U svibnju 2025. napad je uhvatila kamera. Usred Pariza maskirani muškarci pokušali su ugurati u kombi preoblikovan u dostavno vozilo, kćer i unuka-bebu Pierrea Noizata, čelnika kripto burze Paymium. Njezin partner borio se s njima dok nisu pobjegli.

Chainalysis curenja smatra glavnim pokretačem francuskog skoka. Istražitelji tvrde da je zaposlenica porezne uprave u Bobignyju pretraživala poreznu bazu tražeći kripto ulagače i prodavala njihove podatke kriminalcima. Uhićena je krajem lipnja 2025.

U siječnju 2026. hakeri su provalili u Waltio, francuski servis koji kripto ulagačima pomaže s poreznim prijavama. Procurile su e-adrese klijenata zajedno sa stanjem na kraju 2024. Prema francuskim medijima, ta je datoteka vodila trojicu muškaraca koji su 13. srpnja 2026. upali u kuću u Taverny kraj Pariza. Svezali su majku i njezino desetogodišnje dijete, a oca šokirali elektrošokerom dok nije predao šifre.

Podaci su bili stari godinu i pol. U novčaniku je bilo oko 100 eura. Zato su napadači od supruge zahtijevali dva prijenosa od po 450 eura. U rujnu je šestero osumnjičenika optuženo za oružanu iznudu u sklopu organizirane bande.

Dolaze po krive ljude

CertiK navodi da razbojnici sve češće napadaju obitelj vlasnika novčića umjesto vlasnika: roditelje, supružnike, djecu. Prema izračunu tvrtke, u više od polovice slučajeva rođak glavne mete postaje žrtva ili sredstvo pritiska.

U ranim jutarnjim satima 5. veljače 2026., kraj Grenoblea, otmičari su oteli 35-godišnju sutkinju i njezinu 67-godišnju majku. Otkupninu u kriptovalutama tražili su od njezina partnera, suvlasnika kripto startupa, koji nije bio kod kuće. Žene su pronađene ozlijeđene u garaži u susjednom departmanu: odriješile su se i pozvale susjeda u pomoć. Otkupnina nije plaćena.

Ponekad je i jednostavnije: banda pogriješi adresu. Dana 12. veljače 2026. ekipa je otišla do doma šefa Binancea Francuska, zatekla ga odsutnog i otišla s dva telefona. Nekoliko sati poslije isti su ljudi tražili drugog kripto poduzetnika, pogodili krivu kuću i kundakom udarili ženu koja je tamo živjela. U kolovozu su kraj Rennesa napadači držali i tukli stanare kuće unajmljene od jednog kripto vlasnika. Njega nije bilo.

Tko stoji iza vrata

Tipičan napadač nimalo ne sliči filmskom gangsteru. Pukovnica Christelle Tarrolle vodi jednu od istražnih jedinica žandarmerije. Prema njezinim podacima, koje je žandarmerija prenijela 7. listopada 2026., 16 % unajmljenih za ove otmice su maloljetnici, a 70 % ima između 18 i 29 godina.

Regrutiraju ih na WhatsAppu, TikToku, Snapchatu i Telegramu. Mnogi dolaze iz dilanja droge, ali ima i studenata s čistim dosjeom koji pristaju biti vozači, a da ne razumiju uvijek u što su se upustili. U slučaju otete sutkinje optuženo je šestero mladih , a jedan je maloljetnik.

Ispada nekakva kurirska služba za nasilje. Organizator često sjedi daleko i izdaje naredbe u aplikaciji za poruke, dok se unajmljene ruke mijenjaju od posla do posla. Zato žandari jure dvije mete odjednom: izvršitelje u Francuskoj i organizatore u inozemstvu.

Sef s vremenskom bravom

Trgovine odavno koriste sefove s vremenskom bravom: blagajnik ih ne može otvoriti prije vremena, koliko god ga lijepo molili. Zaštita od ključa radi na isti način. Cilj nije sakriti lozinku, nego onemogućiti brz pristup novcu.

CertiK velikim vlasnicima preporučuje multisig novčanike i odgodu isplate. Multisig znači da za prijenos trebaju potpisi nekoliko ključeva koji se čuvaju na različitim mjestima ili kod različitih ljudi. Pod prijetnjom jedna osoba i dalje ne može sve prebaciti. Odgoda tjera razbojnike da žrtvu drže satima, pa i danima, čime raste šansa da ih netko prekine.

Vodič u Loppovu repozitoriju dodaje mamac-novčanik. To je uvjerljiv novčanik s malim iznosom i zapamćenim PIN-om koji se može predati bez izlaganja glavnih sredstava. Isti vodič savjetuje da glavnu zalihu držite podalje od kuće i da račune na burzama nikad ne povezujete s javnim profilima na društvenim mrežama.

Za običnu osobu s nekoliko tisuća eura u novčaniku pravilo je dosadnije. Ne hvalite se kovanicama na internetu i imajte na umu da svaki servis koji zna vaše stanje jednog dana može procuriti. Slučaj iz Tavernyja pokazuje da razbojniku ne treba više od retka u staroj tablici.

Kriptovalute su izmišljene da izbace posrednika. Banka je izgledala kao suvišna karika između ljudi i njihova novca. Ispada da je dosadni posrednik obavljao posao o kojem nitko nije razmišljao: njegov trezor nije bio u vašoj kući.

Stariji ulagači diljem Kine predali su svoje juane tvrtki Lantian Gerui. Dio tog novca njezina je šefica Qian Zhimin pretvorila u bitcoin: prema navodima tužiteljstva, u kriptovalutu je otišlo oko 6 milijardi juana, tada otprilike 845 milijuna dolara. Danas ti novčići vrijede oko 5 milijardi dolara i leže kod britanske policije. Rast vrijednosti, čini se, neće pripasti ulagačima.

Visoki sud u Londonu 12. listopada 2026. odlučio je da se zahtjevi prevarenih ulagača moraju prosuđivati prema kineskom, a ne engleskom pravu. Zvuči kao pravna sitnica. No presuda približava britansku državu tome da zadrži veći dio blaga, zajedno sa svom zaradom. A u New Yorku se oko duplo većeg blaga svađaju žrtve prijevara, obitelji ljudi poginulih 11. rujna i Kina, koja SAD optužuje za hakerski napad.

Buduća kraljica Liberlanda u Hampsteadu

Qian Zhimin, poznata i kao Yadi Zhang, pobjegla je iz Kine na lažnoj putovnici u rujnu 2017. U Londonu je živjela u vili u Hampsteadu čija je najamnina premašivala 17.000 funti mjesečno. Njezina pomoćnica Jian Wen, nekadašnja radnica u dostavi hrane, pokušala je kupiti kuću u skupom predgrađu i nije mogla objasniti odakle novac njezine šefice. Tako je počela istraga. Policija je 2018. pronašla uređaje s ključevima za 61.000 bitcoina, najveću zapljenu kriptovaluta u britanskoj povijesti.

Najšarolikije pojedinosti pronađene su u Qinim dnevnicima. Sanjala je o vlastitoj međunarodnoj banci i dvorcu u Švedskoj, a do 2022. željela je postati kraljica Liberlanda, samoproglašene mikrodržave na komadiću dunavske obale između Hrvatske i Srbije koju nijedna zemlja ne priznaje.

U rujnu 2025. Qian je priznala krivnju za pranje novca, a u studenome je osuđena na 11 godina i 8 mjeseci . »Vaš motiv bila je čista pohlepa«, rekla joj je sutkinja. Time je kazneni postupak završio. Počeo je građanski, a on je zanimljiviji od ta dva.

Ulagači su izgubili juane, a ne bitcoin

Jedan ulagač, gospodin Yu, ispričao je BBC-ju kako je svoj novac povjerio tvrtki Lantian Gerui. Tvrtka mu je kap po kap isplaćivala dio obećanog prinosa pa ništa nije posumnjao. Sredinom 2017. kineska je policija počela istraživati tvrtku, a isplate su stale. Brak, kaže, nije preživio.

Ni Yu ni itko drugi nije kupio bitcoin. Predali su juane, a njihov je novac u kriptovalutu pretvorila Qian. Dok su novčići ležali u Britaniji, vrijednost im je porasla više puta. Tko je onda vlasnik tog rasta: ljudi kojima su ukradeni juani ili država koja je pronašla zalihu?

Odgovor ovisi o tome koje se pravo primjenjuje. Zamislite da lopov vašim novcem kupi listić na lutriji i dobije. Prema engleskom pravu ulagači bi mogli tvrditi da dobitak, to jest sami novčići, pripada njima. Prema kineskom pravu više sliče vjerovnicima, a prema riječima odvjetnika vjerojatno bi dobili otprilike ono što su uložili, uz kamate. Cijenu listića, a ne premiju.

Sudac Mark Turner odabrao je kinesko pravo . Obrazložio je to time da se shema odvijala u Kini, da su ondje potpisani ugovori i uplaćen novac te da je Qian ondje kupila i bitcoin, preko burze Huobi i izravnim (OTC) poslovima. Svaki podnositelj zahtjeva, naglasio je, mora dokazati vlasnički interes u novčićima. Zakon sam nema opću shemu isplate svima koji su stradali: nešto dobivaju samo oni koji dokažu da su novčići njihovi.

Tko dobiva razliku

Do 22. svibnja 2026. za udio pred britanskim sudom prijavilo se oko 16.000 ljudi . To je manje od 13% od 128.000 ulagača. Prijava je značila snalaziti se s tuđom državom, tuđim jezikom i londonskim odvjetnicima. Starijem ulagaču u Kini to je veća prepreka od bilo kojeg zakona.

Ostali pišu pisma. Ulagači su prikupili gotovo 2500 potpisa na apel kineskom ministarstvu vanjskih poslova: »Ne želimo i nikada nećemo prihvatiti da Velika Britanija zaplijeni bitcoine i ne vrati nam ih.« Yu se izrazio skromnije. Nada se da će britanska vlada, tužiteljstvo i sud pokazati suosjećanje.

Država ima vlastite planove. Tužitelji su zatražili da sud dopusti vladi zadržati bitcoin, a The Telegraph je u ljeto 2025. izvijestio da kancelarka Rachel Reeves računa na prodaju zaplijenjenih kriptovaluta kako bi pomogla začepiti rupu u proračunu. Tužitelji su kasnije obećali sudu da će osmisliti zasebnu shemu naknade , bez pojedinosti.

Ni ulagači ne odustaju. Visoki sud je 16. listopada dao oko 16.000 podnositelja zahtjeva dopuštenje da se žale na presudu o kineskom pravu.

Kina također ima planove. Sud u Tianjinu 13. listopada, dan nakon londonske presude, najavio je postupak za oduzimanje gotovo 62.000 bitcoina zaplijenjenih u Britaniji. Novac je uložilo oko 128.000 ljudi, a prema kineskim podacima njih više od 102.000 ostalo je na gubitku.

Jedan skup novčića, dva suda.

U New Yorku, dvostruko više novčića

Ova priča ima američkog srodnika, još zamršenijeg. Američko ministarstvo pravosuđa podnijelo je 14. listopada 2025. tužbu za oduzimanje 127.271 bitcoina , tada vrijednih oko 15 milijardi dolara. Tužitelji novčiće povezuju s kambodžanskom Prince Group i njezinim predsjednikom Chen Zhijem, kojega se optužuje da je vodio komplekse u kojima su radnici žrtve trgovanja ljudima bili prisiljeni internetom varati ljude. U siječnju 2026. Kambodža je uhitila Chen Zhija i predala ga Kini .

Krajem rujna 2026. sutkinja Rachel Kovner odbila je devet navodnih žrtava koje su željele osporiti oduzimanje. Logika nalikuje londonskoj: u oba je slučaja žrtva dužna dokazati da su novčići njezini. Ti su ljudi izgubili novac na prevarantima, ali nisu mogli pokazati da je njihov novac završio baš u tim novčanicima. U najboljem slučaju, rekao je sud, oni su obični neosigurani vjerovnici bez prava na same novčiće. Ako država pobijedi, žrtve ipak mogu od ministarstva pravosuđa zatražiti naknadu, ali kao podnositelji molbe, a ne kao vlasnici.

Zatim radnja skreće tamo kamo se ne bi usudio nijedan romanopisac. Analitičari vjeruju da novčići potječu iz LuBiana, rudarskog bazena, to jest usluge u kojoj tisuće računala zajedno rudare bitcoin i dijele nagradu. Već u siječnju 2026. rođaci ljudi poginulih 11. rujna zatražili su novčiće. Tvrde da je LuBian bio povezan s Iranom, a protiv Irana imaju sudske presude. Jedna od obiteljskih skupina 12. listopada vratila se na sud : prema njezinim presudama Iran joj duguje više od 671 milijun dolara.

U međuvremenu je kineska državna agencija za kibernetičku sigurnost CVERC 2025. optužila SAD da su novčiće koji su u prosincu 2020. nestali iz LuBiana preuzeli operacijom američke obavještajne službe. Ministarstvo pravosuđa poriče nepravilnosti, ali nije objasnilo kako je steklo kontrolu nad novčanicima.

Ako oduzimanje prođe, novčići već imaju očito odredište. Predsjednička uredba od 6. ožujka 2025. osnovala je Strateške rezerve bitcoina koje se pune bitcoinom što ga je vlada konačno oduzela, a rezervi zabranjuje prodaju.

Najprozirniji novac koji nitko ne može vratiti

Kriptovaluta ima reputaciju novca na kojem je sve vidljivo. Svaka se transakcija može pratiti, a istražitelji to koriste: analitičari su američko blago povezali s bazenom LuBian prateći njegov trag na blockchainu. Ali blockchain pokazuje kamo je novčić otišao, dok sud postavlja drugo pitanje: čiji je? Između ulagačevih juana i bitcoina u policijskom sefu stoje mjenjačnice, posrednici i godine. Povući tu crtu za svaku od tisuća osoba gotovo je nemoguće.

Mnogo toga ostaje neizvjesno. Londonska je presuda preliminarna, a sud je već dopustio žalbu. Čak i ako ostane na snazi, stručnjaci za kinesko pravo tek trebaju objasniti imaju li ulagači uopće ikakva vlasnička prava. Shema naknade još ne postoji, a američko oduzimanje nije pravomoćno. Moguće je da žrtve na kraju dobiju natrag svoje gubitke, a država zadrži samo razliku. I ta razlika iznosi milijarde.

Što daje čudnu računicu. Najbolja investicija u cijeloj ovoj priči bila je prevarantičina odluka da tuđi novac parkira u bitcoinu. A strana koja će od toga vjerojatno najviše profitirati ona je koja nije uložila ništa i samo je osam godina čuvala uređaje zaplijenjene u njezinu slučaju.