// Sadržaj
Zadaci su bili gradivo petog razreda: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje običnih razlomaka. Sudionici su ih rješavali od kuće preko Prolifica, platforme na kojoj ljudi uz sudjelovanje u istraživanjima zarađuju džeparac, a za cijeli posao dobili su 2,60 dolara. Polovica je dobila prozor za razgovor s AI asistentom na desnoj strani zaslona. Druga polovica nije dobila ništa. Nakon dvanaestog zadatka chat je nestao, a obje su skupine morale samostalno riješiti još tri zadatka.
Na tim trima zadacima skupina koja je imala asistenta riješila je 57 %, a skupina bez njega 73 %. Ljudi koji su ostali bez pomoćnika i zadatke su napuštali gotovo dvaput češće: 20 % naspram 11 %. Za takav učinak bilo je dovoljno oko deset minuta rada s umjetnom inteligencijom. Sljedeći eksperiment otkrio je zanimljiv detalj: najslabije su prošli oni koji su od chatbota tražili gotove odgovore. Među onima koji su tražili savjete nisu pronađeni primjetni gubici.
Eksperiment su provodili Grace Liu sa Sveučilišta Carnegie Mellon, Brian Christian iz Centra za umjetnu inteligenciju kompatibilnu s ljudima (CHAI) na UC Berkeleyju, poznat po knjigama o algoritmima i umjetnoj inteligenciji, te još troje znanstvenika s Oxforda, MIT-a i UCLA-e. Preprint pojavio se u travnju, revidirana verzija predstavljena je u listopadu 2026. na COLM-u, konferenciji o jezičnom modeliranju u San Franciscu, a 9. listopada o njoj je pisao Berkeley News .
Dvanaest zadataka s pomoćnikom, tri bez njega
Psiholozi ustrajnost mjere prilično jednostavno: koliko dugo čovjek radi na teškom zadatku prije nego digne ruke. Ovdje se brojilo preko preskakanja. Svaki se zadatak mogao preskočiti, a svako preskakanje značilo je da je osoba odlučila ne mučiti se s njim. Obje su skupine nakon pogreške vidjele točno rješenje, pa su svi učili. Jedna je skupina samo učila sama, a druga je imala pratitelja koji je u svakom trenutku mogao sve napraviti umjesto nje.
Ukupno je u tri eksperimenta sudjelovalo 1222 ljudi iz Sjedinjenih Država, a svaki je zatvarao rupu prethodnoga. Možda je ljude izbacilo iz takta samo to što je chat nestao: prozor je maloprije bio tu, a sad ga nema. U drugom je eksperimentu i skupina bez AI-ja dobila bočnu ploču, na kojoj su se prikazivala rješenja zadataka koje su sudionici već vidjeli. Razlika se smanjila, ali je ostala, dok razlika u preskakanju ovaj put nije bila statistički značajna, što autori otvoreno kažu.
Treći je eksperiment provjeravao je li to svojstveno samo aritmetici. Sudionici su odgovarali na pitanja iz razumijevanja pročitanog u stilu američkog SAT-a. Obrazac se održao, a bivši korisnici AI-ja osjetno su češće preskakali pitanja: 8 % naspram 1 %.
// Udio zadataka riješenih bez AI-ja: skupina koja je ostala bez pomoćnika i kontrolna skupina
Tražiti odgovor ili savjet
U drugom su eksperimentu sudionike pitali kako su koristili chat, a rezultate su usporedili prema njihovim odgovorima. Nakon isključenja chata oni koji su tražili gotove odgovore riješili su 65 % zadataka, naspram 77 % u kontrolnoj skupini.
// Dva načina korištenja chata
Daj mi odgovor
Tako je radilo 61 % sudionika s AI-jem u drugom eksperimentu. Stroj je odradio težak dio, a čovjek je prepisao rezultat. Kad je chat nestao, ti su ljudi riješili najmanje zadataka: 65 %.
Pokaži mi odakle krenuti
Tako je radilo 27 % sudionika s AI-jem. Težak dio čovjek je prošao sam, a chat ga je samo usmjeravao. U toj podskupini nakon isključenja chata nisu pronađeni značajni gubici.
Autori ovdje dodaju važnu napomenu. Ljudi su sami birali kako će koristiti chat, to nije bilo nasumično određeno. Možda oni koji traže gotove odgovore i bez ikakvog AI-ja prije odustaju. Zato raspodjela po stilu pokazuje povezanost, a ne dokazan uzrok. Glavni je rezultat ipak uzročan: ljudi nasumično raspoređeni u skupinu s AI-jem prošli su lošije kad im je on oduzet.
Nije priča o razlomcima
„Nalaz je upečatljiv, ali na neki način daje streljivo priči koju mnogi od nas na neki način osjećaju u želucu”, rekao je Christian za Berkeley News. „I ja to doživljavam.” Po njegovu mišljenju, ovo nije priča o razlomcima i zadacima iz SAT-a: isti se obrazac odnosi na sve, od osnovnoškolaca do vodećih svjetskih stručnjaka.
Autori mehanizam opisuju ovako: rad s AI-jem uči ljude da očekuju trenutačan odgovor i oduzima im vježbu probijanja kroz težak dio vlastitim snagama. Jednostavnije rečeno, sliči dizalu. Dok radi, nikome ne trebaju stepenice. Kad se pokvari, peti kat nekako izgleda viši nego prije tjedan dana.
Slično se pokazalo i u drugim eksperimentima. Časopis PNAS 2025. objavio je studiju iz jedne turske škole u kojoj je gotovo tisuću srednjoškolaca radilo matematiku s dvije inačice GPT-4. Obje su pomagale tijekom vježbe. No na ispitu, gdje AI više nije bio dostupan, korisnici običnog chatbota imali su 17 % slabije rezultate od kolega koji su učili bez njega. Kod onih koji su radili s inačicom tutora, koja je davala savjete umjesto odgovora, ta je šteta gotovo nestala.
U siječnju 2026. Anthropic je istu ideju provjerio na programerima . Pedeset i dvoje developera, uglavnom juniora, učilo je nepoznatu Pythonovu biblioteku. Oni koji su učili uz AI asistenta poslije su na testu bez njega postigli 50 %, naspram 67 % ostalih. Razlika je bila najveća na pitanjima o otklanjanju grešaka. I opet su bolje prolazili oni koji su stroju postavljali pitanja da bi razumjeli kod, a ne predavali mu cijeli posao.
Što deset minuta ne dokazuje
Naslovi poput „AI nas zaglupljuje” nisu ono što ovaj eksperiment pokazuje. Mjerio je jedno: što se događa u prvim minutama nakon što pomoć nestane. Traje li učinak dan, mjesec ili godinu života s chatbotom, studija nije ispitivala, a autori to navode kao ograničenje.
Ni ulozi sudionika nisu bili veliki. Za 2,60 dolara i trinaest minuta vremena malo će se tko boriti oko svakog razlomka, a na ispitu ili poslu motivacija je posve drukčija. Učinak je primjetan, ali nije golem: u drugom se eksperimentu razlika u riješenim zadacima smanjila na šest postotnih bodova. A najohrabrujući nalaz, onaj o savjetima, oslanja se na malu podskupinu. To je 27 % skupine s AI-jem u drugom eksperimentu, otprilike 80 ljudi, i rezultat tek treba potvrditi.
Ipak se slika ponavlja u tri neovisna istraživanja s posve različitim ljudima: školarcima u Turskoj, programerima, nasumičnim odraslima u Sjedinjenim Državama. Svugdje su najlošije prošli oni koji su težak dio posla u potpunosti prepustili stroju.
Tutor koji ne da prepisivati
Popravak koji Christian predlaže zvuči skromno. Odgovori AI-ja mogli bi prema zadanim postavkama djelovati više kao tutor: voditi te prema ideji umjesto da predaju gotov rezultat. Cilj postavlja šire od bilo koje postavke: „Moramo raditi na budućnosti u kojoj su ljudske sposobnosti, koliko god je moguće, proširene, a ne zamijenjene.”
Takvi načini rada već postoje. OpenAI je 29. srpnja 2025. pokrenuo način učenja u ChatGPT-u : postavlja usmjeravajuća pitanja i korak po korak vodi do rješenja. Claude ima sličan način učenja. No treba ga ručno uključiti, a u ChatGPT-u ga se usred razgovora može isključiti. Uobičajeni način i dalje odgovara odmah i u cijelosti.
Dakle, izbor između „daj mi odgovor” i „daj mi savjet” pada na čovjeka, i to u najgorem mogućem trenutku, kad je problem hitan. U ovoj priči savjet djeluje kao rukohvat, a ne kao dizalo: i dalje se penješ vlastitim nogama, zato stepenice neće biti strmije kad pomoć nestane.
